Put se blizi kraju, ali nagrade nisu ono Sto se ocekuje. U zavrSnom svesku kuSnje se ne smanjuju - one se prociScuju. ViSe nema velikih bitaka, vec konacnih razlucenja: tko je Sto postao i Sto je doista steceno.

Druzina dolazi do Zapada, prima svete spise i vraca se u Istocnu zemlju, ali povratak nije trijumfalni povijesni cin - to je karmicko zatvaranje kruga. Svaki lik prima svoj plod, ne savrSenstvo, nego istinu o sebi: Buddha, arhat, sluzitelj, zmaj.

ZavrSni svezak Putovanja na Zapad zatvara ep kao veliku duhovnu alegoriju o sazrijevanju, suosjecanju i oslobadanju. To je rijedak knjizevni zavrSetak u kojem smisao ne lezi u dolasku na cilj, nego u onome Sto je putem napuSteno.